'Abasa

¹Namrštio se i okrenuo

²zato što je slijepi čovjek njemu prišao.

³A što ti znaš, možda će se on očistiti,

⁴ili opomenuti, pa da mu opomena koristi.

⁵A što se tiče onoga koji je bogat,

⁶ti se njemu okrećeš,

⁷a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti.

⁸A što se tiče onoga koji ti je došao žureći,

⁹a on se boji,

¹⁰ti njega zanemaruješ.

¹¹Ne čini tako! Zbilja je ovo opomena,

¹²pa tko hoće, imat će ga na umu,

¹³na listovima je cijenjenim,

¹⁴uzvišenim, čistim,

¹⁵u rukama izaslanika

¹⁶časnih, čestitih.

¹⁷Proklet neka je čovjek! Koliko je samo njegovo poricanje!

¹⁸Od čega ga On stvara?

¹⁹Od kapi sjemena ga stvara, pa mu određuje.

²⁰I put mu dostupnim učini,

²¹zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen,

²²i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti.

²³Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio!

²⁴Neka čovjek pogleda u hranu svoju.

²⁵Mi obilnu kišu prolijevamo,

²⁶zatim zemlju pukotinama cijepamo

²⁷i činimo da iz nje žito izrasta,

²⁸i grožđe i povrće,

²⁹i masline i palme,

³⁰i bašče guste,

³¹i voće i trave,

³²na uživanje vama i stoci vašoj.

³³A kad dođe glas zaglušujući,

³⁴na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći,

³⁵i od majke svoje, i od oca svoga,

³⁶i od druge svoje i sinova svojih,

³⁷Dan taj svaki čovjek će se samo o sebi brinuti,

³⁸neka lica Dan taj bit će blistava,

³⁹nasmijana, radosna,

⁴⁰a na nekim licima Dan taj bit će prašina,

⁴¹tama će ih prekrivati,

⁴²to će, zbilja, nevjernici, razvratnici biti.