An-Naba

¹O čemu oni jedni druge pitaju?!

²O Vijesti velikoj,

³o kojoj se oni razilaze.

⁴Tako ne treba, oni će saznati sigurno!

⁵I opet, tako ne treba, oni će saznati sigurno!

⁶Zar Zemlju posteljom nismo učinili,

⁷i planine kao klinove,

⁸i vas kao parove stvorili,

⁹i vaš san smirajem učinili,

¹⁰i noć odjećom učinili,

¹¹i dan za privređivanje odredili,

¹²i iznad vas sedam čvrstih sazdali,

¹³i svjetiljku plamteću postavili?!

¹⁴Mi iz kišnih oblaka vodu obilnu spuštamo

¹⁵da njome žito i bilje izvedemo,

¹⁶i bašče guste.

¹⁷Dan suda je, zaista, već određen,

¹⁸Dan kada će se u rog biti puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,

¹⁹i nebo će biti otvoreno i mnogo će kapija imati,

²⁰i planine će pokrenute biti i priviđenje će postati.

²¹Pakao će, doista, zasjeda biti,

²²obijesnima mjesto povratka,

²³u kojem će zauvijek ostati:

²⁴u njemu nikakve svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,

²⁵osim vrele vode i kapljevine,

²⁶kazne prikladne.

²⁷Zaista se oni nisu nadali polaganju računa

²⁸i potpuno lažnim smatrali su Naše ajete i znakove,

²⁹a Mi smo sve pobrojali i zapisali.

³⁰“Pa zato kušajte, a Mi ćemo vam patnju samo povećati!”

³¹Zaista, bogobojaznima mjesto spasa i uživanja pripada:

³²bašče i vinogradi,

³³i djevojke mlade, godina istih,

³⁴i pehari puni.

³⁵Tamo prazne besjede i laži neće slušati,

³⁶to im je nagrada od Gospodara tvoga, dar dovoljni.

³⁷Od Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Svemilosnoga, Kome neće moći zboriti.

³⁸Na Dan kada Duh i anđeli budu u redove poredani, oni neće govoriti. Govorit će samo onaj kome Svemilosni dozvoli, a istinu će reći.

³⁹To je Istiniti dan, pa tko hoće, povratak Gospodaru svome prihvatit će.

⁴⁰Mi vas, zaista, na patnju blisku upozoravamo, na Dan u kojem će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Kamo sreće da sam prašina bio!”