Al-Qiyamah

¹Kunem se Kijametskim danom

²i kunem se dušom koja sebe kori.

³Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?!

⁴Svakako, a Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih.

⁵Ali, čovjek hoće da negira ono što pred njim je,

⁶pa pita: “Kada će Kijametski dan biti?”

⁷Kada se pogled zbuni,

⁸i Mjesec pomrači

⁹i Sunce i Mjesec smotaju, pa sjaj izgube,

¹⁰taj dan čovjek će povikati: “Gdje da se bježi?”

¹¹Ne, nema pribježišta!

¹²Taj dan tvome je Gospodaru povratak,

¹³taj dan čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio, obaviješten biti.

¹⁴Štaviše, čovjek sebe dobro zna – sam će protiv sebe svjedok biti,

¹⁵makar iznosio svoja opravdanja.

¹⁶Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio,

¹⁷Mi smo ga dužni sakupiti da bi ga ti čitao.

¹⁸A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo,

¹⁹a poslije, Mi smo ga dužni objasniti.

²⁰Ali, naprotiv, vi ovaj prolazni svijet volite,

²¹a onaj drugi – ahiret zapostavljate.

²²Taj dan neka lica blistava će biti,

²³u Gospodara svoga će gledati.

²⁴Taj dan neka lica smrknuta će biti,

²⁵znat će da će ih snaći velika nesreća!

²⁶Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju

²⁷i vikne se: "Ima li vidara?",

²⁸i on se uvjeri da je to čas rastanka

²⁹i noga se uz nogu savije.

³⁰Taj dan će Gospodaru tvome privođenje biti.

³¹Nije vjerovao i nije klanjao,

³²nego je poricao i okretao se,

³³a onda je svojim oholo odlazio.

³⁴Teško tebi! Teško tebi!

³⁵I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!

³⁶Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti?!

³⁷Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci,

³⁸zatim zakvačak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini,

³⁹i od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori,

⁴⁰i zar Taj nije kadar mrtve oživjeti?!