الذاريات
Oni koji raznose • 60 ajeta • Mekanska
بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ
1Tako Mi onih koji pušu snažno,
2i onih koji teret nose,
3i onih koji plove lako,
4i onih koji naredbe provode,
5istina je, zaista, ono čime vam se prijeti.
6Polaganje računa sigurno će se dogoditi.
7Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,
8vi govorite nejednako.
9Od njega[1] biva okrenut onaj tko je zalutao.
10Neka prokleti budu lažljivci,
11koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!
12Oni pitaju: “Kad će Dan sudnji?”
13Bit će onaj dan kada u Vatri budu paćeni.
14“Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!”
15Oni koji su se Allaha bojali u rajskim će vrtovima, među izvorima, boraviti.
16Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer oni su prije toga dobra djela činili,
17noću su malo spavali,
18i u praskozorje oprost od grijeha molili,
19a u imetcima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi.
20Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,
21a i u vama samima – zar ne vidite?
22A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.
23I tako Mi Gospodara neba i Zemlje to je istina, kao što je istina da govorite!
24Je li doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Abrahamovim?
25Kad mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!” i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”
26I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,
27i primače im ga: “Zar nećete jesti?” upita,
28osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!” rekoše i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.
29I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udari od čuda, rekavši: “Zar ja, stara, nerotkinja!?”
30“Tako je odredio Gospodar tvoj,” rekoše oni, “On je mudar i sveznajući.”
31"A što vi hoćete, o izaslanici?" upita Abraham.
32"Poslani smo narodu prestupničkom", rekoše,
33"da sručimo na njih grumenje od gline,
34obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."
35Mi iz njega vjernike izvedosmo,
36a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo,
37i u njemu, za sve one koji se boje bolne patnje, znak ostavismo.
38I u Mojsiju, također – kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,
39a on, oholeći se, okrenu se nastranu i reče: “Čarobnjak je ili lud.”
40I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.
41I u Adu – kad na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra;
42pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.
43I u Semudu – kad im bi rečeno: “Uživajte još neko vrijeme!”
44Oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,
45i ne mogahu se ni dići ni od kazne odbraniti.
46I uništili smo prije narod Noin: to, zaista, bijaše narod buntovni.
47Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi, uistinu, proširujemo njegove krajeve.
48i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro!
49I od svega po par stvaramo da biste se vi prisjećali.
50"Zato požurite Allahu, ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!
51I ne pripisujte uz Allaha boga drugoga! Ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!"
52I tako je bilo: ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!” ili “Lud je!”
53Jesu li to oni jedni drugima oporučili? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.
54Pa, od njih ti se okreni, prekoren nećeš biti!
55I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!
56Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju.
57Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane,
58Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!
59A one koji su nepravdu činili stići će kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju;
60a, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!