Al-'Ankabut

¹Elif-Lām-Mīm.[1]

²Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?

³A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

⁴Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

⁵A tko se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći, a On je Svečujući i Sveznajući!

⁶A onaj tko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

⁷Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno preko hrđavih postupaka njihovih i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

⁸Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekog ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onom što ste radili obavijestiti.

⁹One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

¹⁰Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha”, a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvog, sigurno će oni reći: “Bili smo uz vas!” A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?

¹¹Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.

¹²Nevjernici govore vjernicima: “Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!” a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu.

¹³Ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili doista će na Sudnjem danu odgovarati.

¹⁴Mi smo Nou narodu njegovu poslali i on je među njima ostao tisuću manje pedeset godina, pa ih je potom zadesio potop, a bili su nepravedni.

¹⁵I Mi smo njega i one što su bili u lađi spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

¹⁶A sjeti se i Abrahama, kad je rekao narodu svome: “Allaha obožavajte i Njega se bojte, to vam je bolje ako znate!

¹⁷Vi, mimo Allaha, kumire obožavate i laži smišljate. Oni koje vi, mimo Allaha, obožavate ne mogu vas nikakvom opskrbom opskrbiti; vi opskrbu od Allaha tražite i Njega obožavajte i Njemu zahvalni budite! Njemu ćete se vratiti.”

¹⁸Ako poričete vi, pa poricali su i narodi koji su prije vas bili; a poslanik je jedino dužan jasno obznaniti.

¹⁹Zar oni ne vide kako Allah započinje stvaranje?! On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lako.

²⁰Reci: “Putujte po Zemlji pa da vidite kako je On započeo stvaranje! Potom će Allah stvaranje ponoviti. Allah, zaista, nad svime ima moć.”

²¹On kažnjava onog koga On hoće i milost ukazuje onom kome On hoće, i Njemu ćete se vratiti.

²²A vi nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu i vi nemate, mimo Allaha, ni pomagača ni zaštitnika.

²³A oni koji ne vjeruju u Allahove ajete i znakove i u susret s Njim – to su oni koji su izgubili nadu u Moju milost i to su oni kojima pripada patnja bolna.

²⁴Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga ili spalite!” ali Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

²⁵“Vi ste”, reče on, “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovom svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti i nitko vam u pomoć neće moći priteći.”

²⁶I Lot mu jedini povjerova! A Abraham reče: “Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.”

²⁷I Mi smo mu Izaka i Jakova podarili i među potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali; njemu smo na ovome svijetu njegovu nagradu dali, a na onome svijetu će, doista, među čestitim biti.

²⁸I sjeti se Lota. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas nitko od svih svjetova nije činio,

²⁹s muškarcima općite, po drumovima presrećete i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite.” A odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!”

³⁰“Gospodaru moj,” reče on, “pomozi mi protiv iskvarenih ljudi!”

³¹I kad izaslanici Naši Abrahamu radosnu vijest donesoše i kad rekoše: “Mi ćemo uništiti stanovnike onog grada, jer su njegovi stanovnici ljudi nepravedni."

³²Abraham reče: “U njemu je Lot!” “Mi dobro znamo tko je u njemu,” rekoše oni, “mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.”

³³I kad izaslanici Naši dođoše Lotu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. “Ne boj se i nemoj se žalostiti”, rekoše oni. “Mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje – ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

³⁴A na stanovnike ovog grada spustit ćemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici.”

³⁵I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

³⁶A u Medjen poslasmo brata njihova Šuajba: “O narode moj,” govorio je on, “Allaha obožavajte, i Posljednjem danu se nadajte, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”

³⁷Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

³⁸A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – vrag im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio.

³⁹I Karuna i faraona i Hamana; Mojsije im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

⁴⁰I sve smo zbog grijeha njihovih kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

⁴¹Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću – a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!

⁴²Allah dobro zna da ovi koje oni, pored Njega dozivaju ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!

⁴³To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.

⁴⁴Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.

⁴⁵Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu – molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a sigurno je spominjanje Allaha veće! – A Allah zna šta radite.

⁴⁶I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.”

⁴⁷Tako isto i tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu - i u nju vjeruju, a i među ovima ima onih koji u nju vjeruju, a ajete i dokaze Naše samo nevjernici negiraju.

⁴⁸Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.

⁴⁹Međutim, on – Kuran je sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju.

⁵⁰I govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neki znaci poslani?" Reci: "Znaci su jedino u Allaha, a ja sam samo upozoritelj jasni."

⁵¹A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

⁵²Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u laž vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljeni.”

⁵³Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.

⁵⁴Požuruju te da ih kazna zadesi, a Pakao će sigurno sve nevjernike obuhvatiti,

⁵⁵na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a Allah rekne: “Ispaštajte za ono što ste radili!”

⁵⁶O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Mene obožavajte!

⁵⁷Svako će živo biće smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.

⁵⁸One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestit ćemo u rajske odaje, ispod kojih rijeke teku, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili,

⁵⁹onima koji su trpjeli i u Gospodara svog se uzdali!

⁶⁰A koliko ima živih bića koja ne mogu skupljati opskrbu sebi, Allah ih opskrbljuje, a i vas! On je Svečujući i Svevideći.

⁶¹A da ih upitaš: “Tko je nebesa i Zemlju stvorio i tko je Sunce i Mjesec potčinio?” sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?

⁶²Allah u izobilju daje hranu onom kome hoće od robova Svojih, a nekom i uskraćuje. – Allah, zaista, zna sve.

⁶³A ako ih upitaš: “Tko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?” sigurno će reći: “Allah!” A ti reci: “Hvala Allahu!” ali većina njih ne shvaća.

⁶⁴Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kad bi samo oni znali!

⁶⁵Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu. A kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju,

⁶⁶da bi poricali ono što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znat će oni!

⁶⁷Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

⁶⁸I ima li onda nepravednijeg od onog koji o Allahu izmišlja laži ili poriče istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Paklu?

⁶⁹One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!