An-Naml

¹Tā-Sīn.[1] Ovo su ajeti Kurana i Knjige jasne,

²upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

³koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.

⁴Onima koji u Onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo lijepim postupke njihove – zato oni lutaju;

⁵njih čeka zla kob, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni,

⁶a ti, zaista, primaš Kuran od Mudrog i Sveznajućeg!

⁷Kada Mojsije reče porodici svojoj: “Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti plamen – glavnju da biste se ogrijali.”

⁸Kad je do nje došao, neki glas je dozivao: “Neka je blagoslovljen tko u vatri je i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

⁹O Mojsije, to sam Ja – Allah, Silni i Mudri!

¹⁰Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Mojsije, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati.

¹¹A onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

¹²Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna – bit će to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod grešnički.”

¹³I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: “Ovo je prava čarolija!”

¹⁴I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

¹⁵Davidu i Solomonu smo znanje dali i oni su govorili: “Hvala Allahu Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!”

¹⁶I Solomon naslijedi Davida i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato – ovo je, zaista, prava blagodat!”

¹⁷I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove – džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

¹⁸i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Solomon i vojske njegove, a da to i ne primijete!”

¹⁹I on se nasmiješi pa nasmija riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!”

²⁰I on izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

²¹Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!”

²²I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

²³Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni,

²⁴vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – vrag im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravog ih puta odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put,

²⁵pa da ničice padaju Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

²⁶Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša veličanstvenog!”

²⁷“Vidjet ćemo”, reče Solomon, “govoriš li istinu ili ne.

²⁸Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!”

²⁹“O velikaši,” reče ona, “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo.

³⁰Od Solomona je i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

³¹Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’

³²O velikaši,” reče ona, “savjetujte mi što trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!”

³³“Mi smo vrlo jaki i hrabri,” rekoše oni, “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!”

³⁴“Kad carevi osvoje neki grad”, reče ona, “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim – eto, tako oni rade.

³⁵Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čim će se izaslanici vratiti.”

³⁶I kad on pred Solomona izađe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onom što vam se daruje radujete!

³⁷Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.”

³⁸“O dostojanstvenici, tko će mi od vas donijeti njezin prijestol prije nego što oni dođu da mi se pokore?”

³⁹“Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džina, “prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to, zaista, snažan i povjerljiv.”

⁴⁰“A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” I kad Solomon vidje da je prijestol već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava hoću li zahvalan ili nezahvalan biti! A tko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a tko je nezahvalan – pa Gospodar je moj neovisan i plemenit.

⁴¹Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!”

⁴²I kad ona dođe, bī joj rečeno: “Je li ovo tvoj prijestol?” “Kao da je on!” uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.”

⁴³A od ispravna vjerovanja spriječilo je ono što je, mimo Allaha, obožavala. Zaista je ona bila iz naroda nevjerničkog!

⁴⁴“Uđi u dvoranu!” bī joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!” reče on. “Gospodaru moj,” uzviknu ona, “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Solomonom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!”

⁴⁵A narodu Semud poslali smo brata njihova Saliha: “Obožavajte jedino Allaha”, ali oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

⁴⁶“O narode moj,” govorio im je on, “zašto žurite činiti zlo umjesto dobro? Zašto od Allaha ne tražite oprosta da bi vam se ukazala milost?”

⁴⁷“Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!” rekoše oni. “Od Allaha vam je i dobro i zlo,” reče on, “vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.”

⁴⁸U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

⁴⁹“Zakunite se najtežom zakletvom”, rekoše, “da ćemo noću njega i obitelj njegovu ubiti, a onda njegovu najbližem krvnom srodniku reći: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi zaista istinu govorimo.’”

⁵⁰I kovali su spletke, ali smo i Mi kovali spletke a da to oni i ne naslutiše.

⁵¹Pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve, i njih i narod njihov.

⁵²Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna,

⁵³a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

⁵⁴I Lota, kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

⁵⁵Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici.”

⁵⁶A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte Lotovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!”

⁵⁷I Mi smo spasili njega i obitelj njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,

⁵⁸i pustili smo na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!

⁵⁹Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" Što je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?

⁶⁰Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.

⁶¹Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi.

⁶²Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!

⁶³Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!

⁶⁴Onaj Koji sve iz ničeg stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ‘Dokažite, ako istinu govorite!’”

⁶⁵Reci: “Nitko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kad će oživljeni biti.”

⁶⁶Zar oni o onome svijetu da što znaju! Oni u njega sumnjaju, oni su slijepi prema njemu.

⁶⁷Nevjernici govore: “Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i predci naši, zaista, biti oživljeni?

⁶⁸Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i predcima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.”

⁶⁹Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici!”

⁷⁰I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

⁷¹“Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?” pitaju oni.

⁷²Reci: “Stići će vas sigurno nešto od onog što požurujete!”

⁷³A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

⁷⁴Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.

⁷⁵Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

⁷⁶Ovaj Kuran sinovima Izraelovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,

⁷⁷i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.

⁷⁸Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi – On je Silni i Sveznajući,

⁷⁹zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!

⁸⁰Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kad se leđima okrenu,

⁸¹niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti. Možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.

⁸²I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje izađe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.

⁸³A na Dan kad od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani,

⁸⁴i kad dođu, On će upitati: “Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima ili što ste to radili?”

⁸⁵I njih će stići kazna zato što su nepravedni bili, pa neće moći ni riječ izustiti.

⁸⁶Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? To su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

⁸⁷A na Dan kad se u rog puhne, pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.

⁸⁸Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.

⁸⁹Tko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu pošteđen.

⁹⁰A oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. “Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?”

⁹¹Ja sam primio zapovijest da obožavam jedino Gospodara ovoga grada, Koji ga je zabranio skrnaviti – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da iz reda muslimana – Allahu predanih budem,

⁹²i da Kuran kazujem. Onaj tko bude išao Pravim putem, na Pravom je putu za svoje dobro; a onom tko je u zabludi ti reci: “Ja samo opominjem.”

⁹³I reci: “Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!” A Gospodar tvoj motri na ono što radite.