Maryam

¹Kāf-Hā-Jā-‘Ajn-Sād.[1]

²Ovo je spomen o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zahariji,

³kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

⁴i rekao: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikad nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

⁵Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe nasljednika,

⁶da naslijedi mene i obitelj Jakovljevu, i učini, Gospodaru moj, da budeš njime zadovoljan.”

⁷“O Zaharija, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja[2] biti, nikom prije njega to ime nismo htjeli dati.”

⁸“Gospodaru moj,” reče on, “kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?”

⁹“Eto tako!” reče. “Gospodar je tvoj rekao: ‘To je Meni lako, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.’”

¹⁰“Gospodaru moj,” reče, “daj mi neki znak!” “Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."

¹¹I on izađe iz odaje svoje u kojoj se molio pred narod svoj i znakom im dade na znanje: “Veličajte Ga i slavite ujutro i navečer.”

¹²“O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio,

¹³i nježnost i čednost, i bogobojazan je bio,

¹⁴i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i neposlušan.

¹⁵I neka je mir njemu na dan kad se rodio i na dan kad je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

¹⁶I spomeni u Knjizi Mariju: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla,

¹⁷i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj anđela Gabrijela poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorenog muškarca.

¹⁸“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” uzviknu ona.

¹⁹“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvog”, reče on, “da ti poklonim dječaka čista!”

²⁰“Kako ću imati dječaka”, reče ona, “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”

²¹“To je tako!” reče on. “Gospodar je tvoj rekao: ‘To je Meni lako’ – i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!”

²²I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

²³I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” uzviknu ona.

²⁴Tad je on ispod nje dozva: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče.

²⁵Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe,

²⁶pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’”

²⁷I dođe ona s njime porodici svojoj, noseći ga. “O Marijo,” rekoše oni, “učinila si nešto nečuveno.

²⁸Hej ti, sestro Aronova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!”

²⁹A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u kolijevci?” rekoše.

³⁰“Ja sam Allahov rob,” ono reče, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,

³¹i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i zekat udjeljujem,

³²i da majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom.

³³I neka je mir meni na dan kad sam se rodio i na dan kad budem umro i na dan kad budem iz mrtvih ustajao!”

³⁴To je Isus, sin Marijin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.

³⁵Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to samo rekne: “Budi!” i ono bude.

³⁶Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato samo Njega obožavajte! To je Pravi put.

³⁷I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kad budu na Danu velikom prisutni!

³⁸Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onog Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sad u očitoj zabludi!

³⁹I upozori ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su u nemaru i oni ne vjeruju.

⁴⁰Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.

⁴¹Spomeni u Knjizi Abrahama! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

⁴²Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti?

⁴³O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti.

⁴⁴Oče moj, ne pokoravaj se sotoni, sotona je Svemilosnom uvijek neposlušan;

⁴⁵O oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš sotoni drug.”

⁴⁶Otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Abrahame? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!”

⁴⁷“Mir tebi!” reče Abraham. “Molit ću Gospodara svog da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

⁴⁸I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha molite, i Gospodara svoga ću moliti; nadam se da molitvom koju uputim Gospodaru mome neću razočaran biti.”

⁴⁹Pošto ih je napustio i one koje su, mimo Allaha, obožavali, Mi mu Izaka i Jakova darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo,

⁵⁰i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

⁵¹I spomeni u Knjizi Mojsija! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

⁵²Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

⁵³i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Arona.

⁵⁴I spomeni u Knjizi Išmaela! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

⁵⁵i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan.

⁵⁶I spomeni u Knjizi Idrisa![3] On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,

⁵⁷i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

⁵⁸To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Adamovi i onih koje smo sa Noom nosili, i potomci Abrahamovi i Izraelovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na tlo ničice padali i plakali.

⁵⁹A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše – oni će sigurno zlo proći,

⁶⁰ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Raj ući,

⁶¹u edenske vrtove koje je Svemilosni robovima Svojim kao nešto što je čulima nedokučivo obećao, a obećanje Njegovo će se, doista, ispuniti,

⁶²u njima prazne besjede neće slušati, već samo: “Mir!” i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.

⁶³Dat ćemo da takav Raj naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.

⁶⁴“I ne spuštamo se, izuzev po naredbi Gospodara tvoga, Njegovo je sve što je ispred nas i što je iza nas i ono što je između toga. Gospodar tvoj ne zaboravlja.”

⁶⁵On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njega obožavaj i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima netko Njemu sličan?

⁶⁶Čovjek kaže: “Zar ću, kada umrem, zbilja biti oživljen?”

⁶⁷A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?

⁶⁸I tako Mi Gospodara tvog, Mi ćemo i njih i vragove sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Pakla na koljenima kleče,

⁶⁹a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivom najdrskiji bili,

⁷⁰jer Mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.

⁷¹I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!

⁷²Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nepravedne ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.

⁷³Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: “Ili smo mi ili vi u boljem položaju i tko ima više pobornika?”

⁷⁴A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

⁷⁵Reci: “Onome tko je u zabludi, neka Svemilosni produži zabludu!” Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati tko je u gorem položaju i tko ima pobornika manje.

⁷⁶Allah će povećati uputu onima koji su na Pravom putu! A dobra djela, koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga bit će bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.

⁷⁷Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: “Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!”

⁷⁸Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?

⁷⁹Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,

⁸⁰a Mi ga naslijeđujemo u onom što govori, i sam samcat će Nam se vratiti.

⁸¹Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.

⁸²A ne valja tako! Božanstva će poreći da su ih obožavali, i bit će im protivnici.

⁸³Zar ne vidiš da Mi nevjernike vrazima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?

⁸⁴Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polako dane odbrojavamo!

⁸⁵Onoga Dana kad čestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,

⁸⁶a kad u Pakao žedne grešnike potjeramo,

⁸⁷neće se moći ni za koga zauzimati, osim onog kome Milostivi dopusti.

⁸⁸Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!”

⁸⁹Vi, doista, nešto odvratno govorite!

⁹⁰Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe,

⁹¹što Milostivom pripisuju dijete.

⁹²Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.

⁹³Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!

⁹⁴On ih je sve zapamtio i točno izbrojio,

⁹⁵i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.

⁹⁶One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.

⁹⁷Mi smo Kuran učinili lakim, na tvom jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.

⁹⁸A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Vidiš li ijednog od njih i čuješ li i najslabiji glas njihov?