Ad-Dukhan

¹Hā Mīm. [1]

²Tako Mi Knjige jasne,

³Mi smo je objavili u Blagoslovljenoj noći i Mi, doista, upozoravamo;

⁴u njoj se raščlanjuje svaka odredba savršena,

⁵po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike,

⁶kao milost Gospodara tvoga – a On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući –

⁷Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,

⁸drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka davnih!

⁹Ali, oni sumnjaju i zabavljaju se.

¹⁰Pa ti zato sačekaj Dan kad će se na nebu vidljivi dim pojaviti

¹¹koji će ljude prekriti: “Ovo je bolna patnja!

¹²Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!”

¹³A kako da tada pouku prime, a već im je bio došao Poslanik jasni,

¹⁴od koga se oni potom okrenuše i rekoše: “Poučenī – umno poremećenī!”

¹⁵A kad bismo malo patnju otklonili, vi biste se sigurno u nevjerovanje vratili;

¹⁶ali na Dan kada ih najžešće zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.

¹⁷A Mi smo i prije njih faraonov narod u iskušenje stavili, i došao im je plemeniti poslanik:

¹⁸“Predajte meni Allahove robove! Ja sam vam, zaista, poslanik povjerljivi

¹⁹i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

²⁰i ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru da me ne gađate,

²¹a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!”

²²I on pozva u pomoć Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod prestupnički!”

²³“Izvedi noću robove Moje, vi ćete slijeđeni biti,

²⁴i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti.”

²⁵I koliko ostaviše bašča i izvora,

²⁶i njiva zasijanih i boravišta divnih,

²⁷i blagodati u kojima su uživali!

²⁸Tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili,

²⁹ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.

³⁰A sinove smo Israilove ponižavajuće patnje spasili

³¹od faraona – on je bio zbilja nadmen, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili,

³²i znajući kakvi su, nad svjetovima smo ih odabrali

³³i neka smo im znamenja puna očite kušnje dali.

³⁴A oni, doista, govore:

³⁵“Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

³⁶pretke naše nam dovedite ako je istina to što govorite!”

³⁷Da li su bolji oni ili narod Tubbe‘ov i oni prije njega? Njih smo uništili jer su prestupnici bili.

³⁸Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih igrajući se.

³⁹Mi smo ih stvorili s Istinom, ali većina njih ne zna.

⁴⁰Zbilja će Dan suda svima njima rok određeni biti,

⁴¹Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti, niti će biti pomognuti,

⁴²osim onih kojima se Allah smiluje. On je, uistinu, Silni i Milostivi.

⁴³A drvo zekkum zbilja je

⁴⁴hrana grešnika,

⁴⁵kao uljani talog u trbuhu će vreti,

⁴⁶kao što voda ključala vrije.

⁴⁷“Ščepajte ga i usred Ognja odvucite,

⁴⁸a zatim mu, za kaznu, na glavu vodu koja ključa izlijevajte!

⁴⁹Kušaj, ti si baš “moćan” i “poštovan”!

⁵⁰Ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!”

⁵¹A bogobojazni će, zaista, na sigurnom mjestu biti,

⁵²usred bašča i izvora,

⁵³u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima okrenuti.

⁵⁴Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.

⁵⁵Tamo će moći, sigurni, koju hoće vrstu voća tražiti;

⁵⁶tu, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u Ognju sačuvati,

⁵⁷blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!

⁵⁸A njega – Kur’an, lahkim smo učinili, na jeziku tvome, da bi se oni prisjetili.

⁵⁹Ti zato čekaj, a i oni čekaju!