Ya-Sin

¹Ja Sīn [1]

²Tako Mi Kur’ana mudrog,

³uistinu, jedan od poslanikā si ti,

⁴na Pravom putu.

⁵On – Kur’an je objava Silnoga i Milostivoga,

⁶da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

⁷O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.

⁸Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,

⁹i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili. Zato oni ne vide,

¹⁰i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.

¹¹Tvoja opomena će koristiti samo onom koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi – njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

¹²Mi, zaista, mrtve oživljavamo i Mi bilježimo ono što su uradili i tragove koje iza sebe ostave; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.

¹³Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici.

¹⁴Kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!”

¹⁵“Vi ste ljudi kao i mi”, oni odgovoriše, “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!”

¹⁶“Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani”, rekoše oni,

¹⁷“i dužni smo samo jasno obznaniti.”

¹⁸Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite. Ako se ne okanite, kamenovat ćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas.”

¹⁹“Uzrok vaše nesreće je s vama!”, rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti? Štaviše, vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

²⁰I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani,

²¹slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

²²Zašto da ne obožavam Onoga Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

²³Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,

²⁴a ja bih tad bio u pravoj zabludi,

²⁵ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!”

²⁶I bī rečeno: “Uđi u Džennet!”, a on reče: “Kamo sreće da narod moj zna

²⁷zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”

²⁸I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikad činili,

²⁹samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

³⁰O kako će ljudi biti jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

³¹Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

³²a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni.

³³Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu.

³⁴Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru,

³⁵da oni jedu plodove njihove i od onog što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

³⁶Neka je slavljen i uzvišen Onaj Koji je u svemu parove stvorio: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

³⁷I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

³⁸I Sunce se kreće do svog odredišta, to je odredba Silnog i Sveznajućeg.

³⁹I Mjesecu smo odredili položaje, i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

⁴⁰Niti Sunce može dostići Mjesec niti noć može prestići dan, svi oni u svemiru plove.

⁴¹Dokaz im je i to što smo Mi nosili potomke njihove u lađi natovarenoj,

⁴²i što smo za njih, slične njoj, stvorili, ono na čemu se voze.

⁴³I ako htjednemo, Mi ih potopimo, i niko im u pomoć neće priteći, niti će biti izbavljeni,

⁴⁴osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

⁴⁵A kad im se rekne: “Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili.”

⁴⁶I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.

⁴⁷A kad im se kaže: “Udjeljujte od onog što vam Allah daje”, onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onog koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!”

⁴⁸I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

⁴⁹A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

⁵⁰pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

⁵¹I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svom pohrliti.

⁵²Reći će: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!”

⁵³Bit će to samo jedan glas i oni će svi pred Nas biti dovedeni.

⁵⁴Danas se neće nikom nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.

⁵⁵Stanovnici Dženneta uživat će tog Dana u blagodatima veseli i radosni,

⁵⁶oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

⁵⁷u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.

⁵⁸“Mir vama!”, bit će riječi Gospodara Milostivog.

⁵⁹“A vi, o grešnici, danas se odvojite!”

⁶⁰O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni,

⁶¹već ibadet činite Meni; to je Put pravi.

⁶²On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali!?

⁶³Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

⁶⁴pržite se sad u njemu zato što niste vjerovali!”

⁶⁵Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti.

⁶⁶Da smo htjeli, oči bi njihove poravnali – slijepim ih učinili, pa kad bi na put pošli [1] , kako bi vidjeli?!

⁶⁷A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

⁶⁸Onom kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

⁶⁹Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni,

⁷⁰da upozorava onoga ko živ je i da se Riječ o kazni za nevjernike obistini.

⁷¹Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, njima stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici,

⁷²i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,

⁷³i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

⁷⁴već pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da će im oni na pomoći biti.

⁷⁵Oni im, međutim, neće moći pomoći i oni su za njih vojska privedena?

⁷⁶I neka te ne žaloste riječi njihove. Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.

⁷⁷Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

⁷⁸i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?”

⁷⁹Reci: “Oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio, On dobro zna sve što je stvorio.

⁸⁰Onaj Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”

⁸¹Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jest, On sve stvara i On je Sveznajući.

⁸²Kad nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!”, i ono bude.

⁸³Pa neka je uzvišen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!